I ovi dani neku tugu nose..
Nije ovo ništa. Preživjela sam puno gore. Samo, vraća se. Stalno. Tu je negdje, i privremeno nestane, i taman kad' se ponadam da je sve prošlo.. Opet se sve vrati. Čak bude i gore.. Zašto? Zaašto?!
Love = pain.
Opet. Nekako.. Ne, nije ono staro u pitanju. Već nešto sasvim novo. (I)
Želim. Osjećam. Voljela bih.. A šta znam?!..
Meni je, iskreno, jako stalo. Ali, da li je tako s' druge strane?! Druga strana tvrdi da jeste, mada.. Meni tako ne izgleda. "Da me voliš istinski, onako dečije." Pa, ja to sve vrijeme i pokušavam, ali ne uspijevam, jer postoji neki zid oko tebe. I taj zid mi ne da. To me uništava.
Dani tuge..
Opet mi se budi tuga.. Tuga najveća.
Svi ovi dani.. Šugavi, prazni, nikakvi. Nije to to. Nisam srećna baš nešto.. Priznajem to. Želim da pobjegnem od svega, bar privremeno. Bilo bi mi lakše.. Ali, kako pobjeći od sebe? Od svojih grešaka? Nemoguće.
Moju tajnu neće saznati nikad' niko..
Poželim da nekome kažem.. Ali, kako ću?! Šta će biti poslije?
Znam, bilo bi mi lakše da neko zna, ali, opet, kako bih se osjećala? Glupo, da. Kao poslednji debil. Zato je najbolje ovako. Jedino stranice mog' dnevnika znaju sve.. One su jedine koje čuvaju sve moje tajne..
Sadness.
Again. Sada dok pišem ovo, opet se prepirem. Zašto je ovih dana tako? Obuzela me je neka nervoza, šta li.. Teško mi je nositi se sa svim ovim. Uvijek kada s iznerviram napišem "I don't give a fuck", ili "whatever", ali to me još više ubije. I uvijek se poslije toga javim. To sam uradila ovaj put, i javila se, i opet sve isto sa "I don't give a fuck".
God. What's wrong with me?!
"Nedostupna i depresivna". Jesam li?! Ovo drugo možda da, ali ovo prvo nikako. Sve vrijeme pokušavam nešto, ali ne uspijevam zbog te tamo nedostupnosti.
Uvijek sam ja kriva.. -.-'
Nije ovo ništa. Preživjela sam puno gore. Samo, vraća se. Stalno. Tu je negdje, i privremeno nestane, i taman kad' se ponadam da je sve prošlo.. Opet se sve vrati. Čak bude i gore.. Zašto? Zaašto?!
Love = pain.
Opet. Nekako.. Ne, nije ono staro u pitanju. Već nešto sasvim novo. (I)
Želim. Osjećam. Voljela bih.. A šta znam?!..
Meni je, iskreno, jako stalo. Ali, da li je tako s' druge strane?! Druga strana tvrdi da jeste, mada.. Meni tako ne izgleda. "Da me voliš istinski, onako dečije." Pa, ja to sve vrijeme i pokušavam, ali ne uspijevam, jer postoji neki zid oko tebe. I taj zid mi ne da. To me uništava.
Dani tuge..
Opet mi se budi tuga.. Tuga najveća.
Svi ovi dani.. Šugavi, prazni, nikakvi. Nije to to. Nisam srećna baš nešto.. Priznajem to. Želim da pobjegnem od svega, bar privremeno. Bilo bi mi lakše.. Ali, kako pobjeći od sebe? Od svojih grešaka? Nemoguće.
Moju tajnu neće saznati nikad' niko..
Poželim da nekome kažem.. Ali, kako ću?! Šta će biti poslije?
Znam, bilo bi mi lakše da neko zna, ali, opet, kako bih se osjećala? Glupo, da. Kao poslednji debil. Zato je najbolje ovako. Jedino stranice mog' dnevnika znaju sve.. One su jedine koje čuvaju sve moje tajne..
Sadness.
Again. Sada dok pišem ovo, opet se prepirem. Zašto je ovih dana tako? Obuzela me je neka nervoza, šta li.. Teško mi je nositi se sa svim ovim. Uvijek kada s iznerviram napišem "I don't give a fuck", ili "whatever", ali to me još više ubije. I uvijek se poslije toga javim. To sam uradila ovaj put, i javila se, i opet sve isto sa "I don't give a fuck".
God. What's wrong with me?!
"Nedostupna i depresivna". Jesam li?! Ovo drugo možda da, ali ovo prvo nikako. Sve vrijeme pokušavam nešto, ali ne uspijevam zbog te tamo nedostupnosti.
Uvijek sam ja kriva.. -.-'
Nema komentara:
Objavi komentar