Nema mene, samo sene i uspomene..

Prokleti, srećni, zagrljeni ljudi, te uloge su bile naše..
Gotovo je sve.. Možda nije ni počelo, možde ničega nije ni bilo..
Možda je bilo nešto samo u meni, ali ne i u drugima.. I ne isplati se vjerovati, otkrivati neka tamo osjećanja, bespotrebna, bezvrijedna..Uzalud je to. Ostaju mi samo sjećanja..Sjećanja na nekog' ko se mene možda nikada neće ni sjetiti.. I, da, znam da je tako. Sigurno je tako. Jedna od.. I reci šta je to ponos, šta je sram?!
To vrijeme... Taj period... Ne mogu zaboraviti.. Voljela bih, ali je nemoguće. Nažalost.
Pokušaću se uvijek sjećati samo lijepih trenutaka, onih prijatnih, iako su bili lažni...
Bez duše si niko, bez duše si ništa... Dogodiće se nekad' i tebi nešto slično kao meni ovo, proćićeš kroz isto, ne zaboravi..

Kroz suze, jecaje, priznajem... Ostaješ u meni zauvijek...