Nema više ničega, nikoga. Ostajem sama da se borim sa osjećanjima, sjećanjima, suzama..
Nastavlja se.. Sve se nastavlja.
Isti taj, stari osjećaj.. Iz dana u dan, kao običaj..
Ne znam, kako definisati sve ovo.. Bol. Nastavlja se isti onaj bol.
Još uvijek zaplačem kada čujem pjesmu u kojoj ptonalazim tebe, mene, nas. Kada znam da toga više nema. I neće nikada ni biti.
Još uvijek mi bude teško kada te neko spomene. Svi oni imaju pravo da te spominju, imaju hrabrosti.. Ja nemam.
Još uvijek mi je teško izgovoriti tvoje ime.
Još uvijek te osjećam. Svuda si, oko mene, i u meni. To niko ne shvata.
Još uvijek zaplačem, smoro i da vrištim, kada se sjetim svih lijepih trenutaka. Mnogo ih je, zapečaćeni su u mom srcu. I nikada odatle neće moći biti izbrisani.
I dalje osjećam tvoje ruke oko mog struka, tvoje usne prislonjene na moje.. Tvoje prste u mojoj kosi..
Vidim te u svakom drugom, zamišljam te, sanjam te, tražim te..
Ta noćna mora ne prestaje. Već danima...
I ne znam kako da zaustavim lavinu osjećanja prema nekome kome sam ja sada niko i ništa. A i da znam ne bih uspjela.. Nisam toliko jaka.
Jedva... Jedva podnosim i ovo sve...
Lako mi je po danu... Sa društvom sam, ukućanima.. Ali kako preživjeti noć? Kako preživjeti, kada znam da fali jedan dio mene? Dio, bez kog jedva da funkcionišem...
U moru radosti, i sreće, ja nalazim ostrvo tuge.. Na tom ostrvu si ti. Samo ti i niko više.
Da li će ikada prestati da boli sve što podsjeća na tebe?
Da li ću ikada moći biti ravnodušna kada te neko spomene, kada pomislim na tebe? Da li ću ikada prestati pisati ovdje o tebi? Nisam sigurna..
"Previše je suza, neispavanih noći.
Teško mi je, shvati, teško u samoći."
I dalje ti posvećujem svaki stih, svaki drhtaj, svaku suzu. I dalje te volim. To je ono što me ubija.
To je ono zbog čega se ovako osjećam.
Nisam dovoljno jaka. Nisam jaka, da bih te izbrisala iz sjećanja, iz srca, iz glave, iz misli.
Izbrisan broj i facebook prijatelj ništa ne znači. Ne znači, kada si i dalju tu. oko mene, u meni.
I niko i ništa mi ne može pomoći. Može mi privremeno biti bolje, ali bol je uvijek prisutan. Borim se sa njim.
Koliko god da je teško, izdržavam. A ni sama ne znam kako.
I šta mi ostaje?! Ostaje nada da će sve jednom prestati.
No, to je ipak samo nada.. Ponekad' je i lažna.. Ko zna...
Nastavlja se.. Sve se nastavlja.
Isti taj, stari osjećaj.. Iz dana u dan, kao običaj..
Ne znam, kako definisati sve ovo.. Bol. Nastavlja se isti onaj bol.
Još uvijek zaplačem kada čujem pjesmu u kojoj ptonalazim tebe, mene, nas. Kada znam da toga više nema. I neće nikada ni biti.
Još uvijek mi bude teško kada te neko spomene. Svi oni imaju pravo da te spominju, imaju hrabrosti.. Ja nemam.
Još uvijek mi je teško izgovoriti tvoje ime.
Još uvijek te osjećam. Svuda si, oko mene, i u meni. To niko ne shvata.
Još uvijek zaplačem, smoro i da vrištim, kada se sjetim svih lijepih trenutaka. Mnogo ih je, zapečaćeni su u mom srcu. I nikada odatle neće moći biti izbrisani.
I dalje osjećam tvoje ruke oko mog struka, tvoje usne prislonjene na moje.. Tvoje prste u mojoj kosi..
Vidim te u svakom drugom, zamišljam te, sanjam te, tražim te..
Ta noćna mora ne prestaje. Već danima...
I ne znam kako da zaustavim lavinu osjećanja prema nekome kome sam ja sada niko i ništa. A i da znam ne bih uspjela.. Nisam toliko jaka.
Jedva... Jedva podnosim i ovo sve...
Lako mi je po danu... Sa društvom sam, ukućanima.. Ali kako preživjeti noć? Kako preživjeti, kada znam da fali jedan dio mene? Dio, bez kog jedva da funkcionišem...
U moru radosti, i sreće, ja nalazim ostrvo tuge.. Na tom ostrvu si ti. Samo ti i niko više.
Da li će ikada prestati da boli sve što podsjeća na tebe?
Da li ću ikada moći biti ravnodušna kada te neko spomene, kada pomislim na tebe? Da li ću ikada prestati pisati ovdje o tebi? Nisam sigurna..
"Previše je suza, neispavanih noći.
Teško mi je, shvati, teško u samoći."
I dalje ti posvećujem svaki stih, svaki drhtaj, svaku suzu. I dalje te volim. To je ono što me ubija.
To je ono zbog čega se ovako osjećam.
Nisam dovoljno jaka. Nisam jaka, da bih te izbrisala iz sjećanja, iz srca, iz glave, iz misli.
Izbrisan broj i facebook prijatelj ništa ne znači. Ne znači, kada si i dalju tu. oko mene, u meni.
I niko i ništa mi ne može pomoći. Može mi privremeno biti bolje, ali bol je uvijek prisutan. Borim se sa njim.
Koliko god da je teško, izdržavam. A ni sama ne znam kako.
I šta mi ostaje?! Ostaje nada da će sve jednom prestati.
No, to je ipak samo nada.. Ponekad' je i lažna.. Ko zna...
