Ne, to nije samo običan bend za mene. Nije, i ne može biti!
Oni su nešto što mi je poput drugova, iako nisu tu, pored mene. Oni su jedno, CRVENA JABUKA♥ Oni su ono što me oraspoloži kada sam neraspoložena, oni su ono što će uvijek biti tu, pomoći mi, ohrabriti me. Ne postoji, za mene, ni jedan bolji bend od ovog'. Sou, da se raspišem malo.. Crvenu Jabuku sam počela slušati sasvim slučajno.. Kako? Moj tata♥ je odrastao u vremenu kada se slušao samo Ex Yu Rock. Slušao je bendove poput Parnog Valjka, Plavog Orkestra, Prljavog Kazališta, itd.. Bilo je tu još dooosta njih, recimo Riblja Čorba, Kerber, Generacija 5, Ekatarina Velika, Galija, i još mnoooogi drugi.. No, kako je odrastao, nije se "odricao" tih bendova. I pored nekog novog žanra koji je počeo slušati, ti bendovi su uvijek bili njemu najdraži..
U svojoj jedanaestoj godini, jednom, dok smo putovali negdje autom, počela je neka pjesma.. Slušala sam možda nekih pola minuta, a onda me ta ista pjesma ostavila bez daha. Ćutala sam. Slušala. Kada sam došla kući, pokušala sam se sjetiti dijela teksta, ali bilo je bezuspješno.. Pitala sam tatu kako se zove pjesma i on mi je odgovorio. Dobro sam zapamtila. Svaki naredni put kada bi se vozili autom, svirala bi pjesma i pjevao isti glas, samo drugi tekst. Nevjerovatno, svaki put kada bi ušla u auto, zahtjevala bih od tate da pusti samo to, i da ne mijenja. Godine su prolazile, i do dan danas saznala sam mnogo više o toj "nepoznatej pjesmi".. Ali, ne samo o njoj, već do mnogo više njih, meni dragih.. Najdražih!
Smješkam se dok ovo pišem.. :3
Sou, da odgonetnem zagonetku.. "Nepoznata pjesma" koja je na mene ostavila toliko jak utisak, je ustvari pjesma koja je meni omiljena, bila i biće, a to je pjesma "Sa tvojih usana".. Taj nepoznati glas, toliko prijatan, koji je bio kao lijek za moje uši, je, u stvari glas Dražena Žerića Žere.
Opet se vraćam na početak.. Nije ovo samo običan bend za mene! Nije, i ne može biti! Oni su dio mene.
#vijerniobožavateljdogroba
Oni su nešto što mi je poput drugova, iako nisu tu, pored mene. Oni su jedno, CRVENA JABUKA♥ Oni su ono što me oraspoloži kada sam neraspoložena, oni su ono što će uvijek biti tu, pomoći mi, ohrabriti me. Ne postoji, za mene, ni jedan bolji bend od ovog'. Sou, da se raspišem malo.. Crvenu Jabuku sam počela slušati sasvim slučajno.. Kako? Moj tata♥ je odrastao u vremenu kada se slušao samo Ex Yu Rock. Slušao je bendove poput Parnog Valjka, Plavog Orkestra, Prljavog Kazališta, itd.. Bilo je tu još dooosta njih, recimo Riblja Čorba, Kerber, Generacija 5, Ekatarina Velika, Galija, i još mnoooogi drugi.. No, kako je odrastao, nije se "odricao" tih bendova. I pored nekog novog žanra koji je počeo slušati, ti bendovi su uvijek bili njemu najdraži..
U svojoj jedanaestoj godini, jednom, dok smo putovali negdje autom, počela je neka pjesma.. Slušala sam možda nekih pola minuta, a onda me ta ista pjesma ostavila bez daha. Ćutala sam. Slušala. Kada sam došla kući, pokušala sam se sjetiti dijela teksta, ali bilo je bezuspješno.. Pitala sam tatu kako se zove pjesma i on mi je odgovorio. Dobro sam zapamtila. Svaki naredni put kada bi se vozili autom, svirala bi pjesma i pjevao isti glas, samo drugi tekst. Nevjerovatno, svaki put kada bi ušla u auto, zahtjevala bih od tate da pusti samo to, i da ne mijenja. Godine su prolazile, i do dan danas saznala sam mnogo više o toj "nepoznatej pjesmi".. Ali, ne samo o njoj, već do mnogo više njih, meni dragih.. Najdražih!
Smješkam se dok ovo pišem.. :3
Sou, da odgonetnem zagonetku.. "Nepoznata pjesma" koja je na mene ostavila toliko jak utisak, je ustvari pjesma koja je meni omiljena, bila i biće, a to je pjesma "Sa tvojih usana".. Taj nepoznati glas, toliko prijatan, koji je bio kao lijek za moje uši, je, u stvari glas Dražena Žerića Žere.
Opet se vraćam na početak.. Nije ovo samo običan bend za mene! Nije, i ne može biti! Oni su dio mene.
#vijerniobožavateljdogroba
