srijeda, 31. srpnja 2013.

Čarobni akord .

Zaista... Treba mi neko.
Ne samo da bi se vodilo kao da smo zajedno, već... Da znam da imam nekoga, kada me svi ostave. Treba mi to. Neko ko će da me voli. Da mi bude potpora. To mi sada najviše treba. Ali nema toga... Nažalost. I zaista osjećam usamljenost, prazninu. Ne osjećam da mi nedostaje neko, nešto. Već osjećam da sam usamljena, od svih udaljena. Mada, uvijek je tako i bilo. Valjda sam do sad tredala navići...

Nema komentara:

Objavi komentar