Toliko toga smo mogli biti, a nismo... Kroz toliko smo stvari mogli zajedno proći, a nismo... Zašto?! Zašto si mi ovo uradio? Zašto ti je trebala ona, pored mene? Mene koja sam te voljela kao nikog' do sad. Mene koju si... Toliko povrijedio. "Šta sam mislila?! Čemu sam se nadala?!" One tipične rečenice jedne ženske osobe poslije veze, ali, realno tako je. Priznajeem... Evo, priznajem... Teško mi je. Teško mi je jer znam da je sad' moje mjesto uzela ona. Teško mi je jer znam da ti nisam ni značila, nikada. Teško mi je jer znam da me se nikad' nećeš ni sjetiti. Teško mi je jer znam da se više nikad' neće ponoviti ono naše... Sve ono što smo imali... Sve ono što si prodao, radi nekog' novog iskustva... Jednostavno mi je teško jer znam da više nikad' neću imati ovoliko ljubavi za nekog'. Teško mi je jer znam da se nešto poput ovoga između nas više neće ponoviti. Koliko god pokušavala da prikrijem - teško mi je. Sa koje god strane da pogledaš, teško mi je. Znaš šta...? Najteže od svega mi pada to što sam ti vjerovala. Znam, nisam trebala. Ali barem sam dobro naučila još jednu lekciju...
Pričam ljudima, lažem ih.. Lažem da mi je svejedno.. Lažem da sam dobro. A nisam. Naprotiv, jedva izdržavam. Borim se. Nisam svoja. Osjećam. Uzela su me k' sebi sjećanja, uspomene..
I možda ovo ne bih trebala istaći.. U stvari, ne bih ovo trebala istaći, ali još te ima u meni. Još si tu negdje. Još si dio mene. Tako bih voljela da se sve ovo ponovi, s' jedne strane. Dok se, recimo, s' druge strane borim sa tim, jer ne bih da opet patim zbog tebe, zbog nas..
No, ostaje mi samo da me tješe drugi.. Da mi govore "proći će", "biće sve u redu, vidjećeš".. I sami znaju da, koliko god pokušavali da me smire, neće uspjeti. Ovo je nešto što je jače od mene. Lomi me. Gazi me. Ja osjećam.
Ovdje stajem, umorna od svega...
z.jpg.jpg)
Pričam ljudima, lažem ih.. Lažem da mi je svejedno.. Lažem da sam dobro. A nisam. Naprotiv, jedva izdržavam. Borim se. Nisam svoja. Osjećam. Uzela su me k' sebi sjećanja, uspomene..
I možda ovo ne bih trebala istaći.. U stvari, ne bih ovo trebala istaći, ali još te ima u meni. Još si tu negdje. Još si dio mene. Tako bih voljela da se sve ovo ponovi, s' jedne strane. Dok se, recimo, s' druge strane borim sa tim, jer ne bih da opet patim zbog tebe, zbog nas..
No, ostaje mi samo da me tješe drugi.. Da mi govore "proći će", "biće sve u redu, vidjećeš".. I sami znaju da, koliko god pokušavali da me smire, neće uspjeti. Ovo je nešto što je jače od mene. Lomi me. Gazi me. Ja osjećam.
Ovdje stajem, umorna od svega...
Ja necu biti ta koja ce ti reci "bice sve uredu", "proci ce".. Iako to znamo.. I lako je to
OdgovoriIzbrišireci, ali opet boli, zar ne?
Cim pomislis na to sve, teze dises, sve je teze oko tebe, stvari oko tebe imaju neku
nevjerovatnu tezinu i sve ti tesko pada.. Hoces da places od muke.. Muka ti je od svega..
Tacno znas sta te boli, znas da te dusa boli ali ne znas koji je ljek za to pravi.. Malo
iznad zeldca, tu, tu te zaboli svaka pomisao na cijelu sutiaciju, i onda bol pocne da
struji kroz sve dijelove tvoga tijela.. Osjecaj koji mrzis i zelis da sto prije nestane..
Ne, ja necu biti ta koja ce ti reci "bice sve uredu", "proci ce". Ti ces biti ta.
Ti ces to sebi sama reci svaki put kada se prisjetis i kada se bol ponovo vrati.
I kada kazes, ne, nece biti lakse.. Ali ti ces to jos 100 puta reci, jer najmanje toliko
puta ce se bol vratiti, i opet nece proci, ali ti ces to sebi i dalje govoriti..
Ali onda ces primjetiti da ipak, ipak i dalje stojis, stojis na jednom mjestu..
A to nije lose. To je dobar pocetak. To znaci da nisi potonula. I dalje stojis.
Onda ces polako pocet da vjerujes u to da ce proci, iako ne prolazi i ti to osjetis i
vidis. Onda ces primjetit osjecaj inspiracije, kreativnosti, ni za sta.. Neces znati kako to iskoristit, barem ne na pocetku.. S vremenom doci ce i to da ispoljavas tu kreativnost, a onda ces primjetiti da te manje boli, i odmah ces biti presretna i sama sebe zavarat.. Ne prolazi, to je bila samo nada.. Ali nada se ne gubi i ne smije se izgubit. Onda ce ti se vjerovatno cijela kula od karata srusit pa ces morat ispocetka.. a ako se i druga srusi, zapoceces trecu, koju ces bolje i jace da gradis. Gradices novu kulu, novu sebe, novi stav.
A onda, tvoja nada ce poceti da se realizuje, stvarno manje boli, i ovog puta se nisi zavarala. Stvarno.. manje boli. Ali koji je problem.. znam ja. I dalje boli. Manje, ali i dalje boli. Ali imaces snage da nastavis dalje, jer imas motivaciju za dalje. Ako je vec ovoliko uspjelo, uspjece i dalje... Nastavices da lijecis svoju tugu.. I jednom ces ustat i reci, hm.. boli li me? Neces reci tooo, ne boli viseee.. Ne. Bice pitanje, da li boli?
Pitanje.. bez odgovora. Onda ces izlazit s priajteljima, i samo ponekad ces bacit misli na to pitanje.. Ma brate, da li me boli ili ne!
A onda cu ti ja doci s odgovorom. Boli, ali toliko malo da ni ne primjetis.
Da.. a znas kako se zove ovaj proces? Preboljavanje? Ne. Zasivanje rascjepanog srca? Ne. Nova ja? Ne. Znas kako? Odrastanje. Onda ces misli skrenut na tu temu i shvatiti.. Danas sam odraslija nego juce. A ipak.. za motivaciju.. Kazem ti: Bice sve uredu. Proci ce.. i sto je najvaznije.. drzi se.
Tea, kao i uvijek, i sada si me ostavila bez teksta.. Toliko toga sam shvatila iz ovog', toliko si mi pomoglaaa.. Hvala ti do neba, i sama znaš kako mi je, i koliko mi znači bilo čija pomoć, a pogotovo tvoja.
OdgovoriIzbrišiJoš jednom, hvala ti za sve, divna si. ♥
Stvar je u tome da sam se i ja tako osjecala, samo ja sam bila godinu dana sa jednim.. Znam i da ti je sada potrebno rame za plakanje. Ja sam tu. Ne ustrucavaj se, kad god treba pomoc, trci do mene, sta god da radim prestacu..
OdgovoriIzbrišiNe vrijedi mi više da se zahvaljujem, pokušaću da ti se odužim na isti način, pokušaću da ti pomognem kada god ti je to potrebno, i koliko god ja mogla...
OdgovoriIzbrišiNe moras nista, ti si mi sada prijateljica, a prijatelji to cine jedni za druge. A i ne sumnjam da bi mi ti pomogla da sam u istoj situaciji. Bitno je da prodjes ovo..
OdgovoriIzbrišiDrago mi je da imam prijateljicu poput tebe..
OdgovoriIzbriši