Nešto naše..

Dani prazni,
neprolazni.
Noći duge,
pune tuge.
Suze puste,
zlouste.
Riječi prazne,
zarazne.

Tišina glasna ubija,
strašna melanholija.
Osjećanja nestvarna,
opet lažna uzbuna.
Srce lako lomljivo,
nikad' neizlječivo.

Nebo plače,
uzviče!
Ponos zgažen,
poražen!

Ona mora sebi doći,
sve će ovo jednom proći,
jer na kraju svake priče,
nova ljubav opet niče.
By : me. :)


Tjelo mi drhti,
cuje se njegov jecaj i plac.
Tako mirno i staloženo mlado tjelo,
koje u svojoj unutrašnjosti vrišti,
place i moli za pomoć.
Okrutni i bjeli svjet,
u kome te svi gaze,
u kome te niko ne razumije
i baš ih briga za tebe.
Jecaj, bol...
Opet se čuju krici i urlici,
Iz moga tjela cuju se napacene duse.
Čuje se bol koji trazi izlaz,
trazi spas...
Modro tijelo nepomično leži,
Nema vise boli.
Tišina vlada svud'
Dzaba joj je bio sav taj njen trud.
Više ničega nema,
sve je nestalo u trenu,
smrt je ukrala i moju Malenu. By : Anđela. <3